Recent Posts
- 5 RITUALA DO FINANCIJSKE SLOBODE
4. veljače 2025. - Duboki enegetski rad
27. siječnja 2025. - ENERGETSKA KONSTIPACIJA
21. listopada 2024.
-
Gledao sam film, ne sjećam se ničega osim jedne scene.
Bila je kao neka grupa podrške. I novom članu su rekli kako se može slobodno i s povjerenjem prepustiti.
On je prvo bio skeptičan, no povjerovao je grupi i poželio se prepustiti.
Tada su mu rekli da će izvesti vježbu prepuštanja i povjerenja.
Rekli su mu da se popne na stolac i zatvori oči. Kada budu spremni oni će mu dati znak da se baci, a oni će ga svojim rukama prihvatiti.
Sve je bilo odlično.
On je poželio to učiniti s potpunom vjerom. Zaslužili su njegovo povjerenje.
On se popeo na stolac, zatvorio je oči.
Ostatak se grupe poslagao iza njega kako bi ga mogli prihvatiti kad se prepusti.
Dali su mu znak da su spremni, rekli su mu da se može baciti.
I on se bacio. Naprijed.
Zviznuo je koliko je dug i širok, a svi su u čudu gledali što se upravo dogodilo!
Scena je bila krajnje komična i smiješna. No, poanta je da osoba kojoj se to dogodi više nikada neće imati potpuno povjerenje u ono što joj netko (život) želi dati…
Još je jedna poanta.
Svima nam se to dogodilo na jedan ili drugi način.
Ponekad i tako da samo nisu ispunjena naša očekivanja koja čak nitko nije niti obećao da će biti ispunjena.
No, to ne znači da nas taj događaj neće razočarati i smanjiti našu vjeru u život.
Zbog toga hodamo kroz život širom otvorenih očiju. Ne vjerujući zapravo da će se nešto pozitivno dogoditi.
Kako je moguće da možda samo jedan neželjen događaj zauvijek promijeni naš stav o životu?
Zato što je dovoljno bolan da izbjegavanje tolike količine boli stavljamo kao prioritet.
I tako idemo kroz život ne želeći ono što želimo nego bježeći od boli, od onoga što ne želimo.
Bila je jednom jedna gladna mačka
Bila je to lijepa maca s dugim brkovima. Njegovana jer je pazila na svoj izgled.
No, dogodilo se da je u svojoj šetnji postala jako gladna.
Njuškala je okolo ne bi li se dočepala slasnog zalogaja te je postala neoprezna. Upravo tada opazili su je klinci iz ulice.
Ulovili ju i odlučili napraviti psinu. Uzeli su limenku i komad špage te ju našoj maci zavezali za rep.
Pustili su mačku koju je buka uplašila te je počela trčati.
Naravno, kada je potrčala, limenka je počela lupati iza nje, a maca se dala u bjesomučan trk!
Pokušavala je pobjeći od ove opasnosti! Trčala je koliko je noge nose.
Mačka je bježala potaknuta strahom. No, u jednom trenutku opazila je miša!
Istoga trena prestala je razmišljati o opasnosti i zaustavila se. Istog trenutka „opasnost“ je nestala. Nije više bilo straha da pokreće limenku.
Maca se prišuljala i… (Dovrši priču prema osobnim preferencijama, poanta priče je upravo rečena).
Vidi, ti ne znaš što te čeka u životu i koje ćeš lekcije još proći. Ne znam ni ja. Ne zna nitko.
No znam da jednom kada prestanemo bježati od naše limenke zavezane za rep svijet se prestane činiti toliko opasnim.
No, primijetio sam još nešto.
Kada konačno i zastanemo, kada prestanemo bježati od naše limenke i konačno ugledamo ono što želimo, vrlo često počnemo trčati za time.
A to naravno u igru vraća strah. Ona naša limenka je opet u pogonu i jako je glasna.
Pa što onda učiniti?
Što misliš o tome da jednostavno dopustiš onome što je tvoje da ti dođe?
„Kako to misliš Miro? Samo da čekam?“
A ne baš. To je pasivnost. Postoji puno stvari koje možeš činiti, a da pri tome dopuštaš.
Možeš li uopće zamisliti da ti stvari koje želiš dolaze umjesto da se boriš za njih ili ostaješ bez njih?
Mnogi ne mogu. Mnogima je to previše apstraktno. No, zapravo, to je način na koji bismo prvenstveno trebali živjeti.
Evo kako to izgleda.
Sjetio sam se crtića u kojem pas ganja mačku… ili mačka miša ili… netko nekoga već ganja.
Uglavnom u jednom trenutku trka se odvija oko drveta.
Jedan, drugi, treći krug, brzo, brzo, brzo, u jednom trenutku onaj koga progone izađe iz uloge progonjenog, i samo se izmakne.
Gleda psa kako bjesomučno trči oko drveta potpuno sam.
Igra se nastavlja no bez svjesnog aktera. Koji je shvatio da je biti žrtva u toj igri izbor. I da zapravo nema puno razlike između progonjenog i progonitelja.
Dakle, koja mačka želiš biti?
Ona koja trči s limenkom na repu ili ona koja se izmaknula iz sulude trke oko drveta puštajući psa da trči sam sa sobom?
Što ako prestaneš i trčati za onim što želiš i dozvoliš da DOĐE?
Pozivam te na radionicu DOPUSTI DA SE DOGODI koja će se održati u nedjelju, 11.4. u 19.00 preko Zooma.
Na radionici ćemo:
-Osvijetiti kako „akcija – rezultat“ realnost zapravo nije ni približno učinkovita za postizanje onoga što želimo (još jedna lekcija iz vertikalne manifestacije)
-Naučiti kako se izmaknuti iz sulude utrke lovljenja i bježanja i konačno zaigrati svoju igru
-Svladati savršeno jednostavnu vježbu prepuštanja životu koju ćeš moći raditi na svakom semaforu – doslovno u svakom trenutku
-Kroz vođenu meditaciju dotaknuti nivo svijesti u kojem nam se blagoslovi događaju i dolaze nam sami
-Čuti moja iskustva kada sam prestao ići za onim što želim, a to što želim mi je došlo
-Naučit ću te jednostavan „trik“ koji mi je moj pokojni pas pomogao osvijestiti kojim ćeš postići da ti pas, dijete, partner ili poslovna ponuda dođu umjesto da trčiš za njima…
Cijena radionice iznosi 149.00 kn.
za članice grupe Oduvijek snažna – konačno sretna cijena radionice je popularnih 99.00 kn.
Podaci za uplatu su:
Vježbaonica
Ilica 348
IBAN: HR2824840081135155246 (SWIFT: RZBHHR2X)
Iznos: 149.00 kn ili 20 eura (99.00 ili 15 eura za članice grupe).
Svrha plaćanja: Online radionica Dopusti (ime i prezime)
Uplate iz inozemstva možete izvršiti na ovaj račun ili putem pay pala.
Za Pay pal mi pošaljite poruku da proslijedim link.
Potvrdu o uplati pošaljite na skender.miro@gmail.com i dobit ćete link za radionicu.