3 pogreške koje sam naučio iz propalog biznisa i što bih učinio drugačije

Moj tekst originalno objavljen na portalu žene i novac .

Negdje sam pročitao nešto u ovom smjeru: Kad se susretnu osoba s novcem i osoba s iskustvom, novac prijeđe osobi s iskustvom, zauzvrat osoba koja je imala novac stekne iskustvo.

I, u mom su slučaju stvari išle nekako tako. Platio sam svoju školu. Je li bila preskupa? Ne znam.

Mislim da nije problem u cijeni. Problem je u isporuci.

Za taj sam novac bez problema mogao završiti MBA, doktorirati i svo vrijeme edukacije odlaziti na skijanje i ljetovanje na neka mondena mjesta…

Ja nisam.

Vrijeme edukacije proveo sam na gradilištu. Boreći se sa sobom, uvjetima, zaposlenicima i onima za koje sam izvodio radove.

Kad čujem ljude da kažu kako bi sve ponovili ili ne bi ništa mijenjali… u najmanju ruku ne dijelim to mišljenje.

Ja bih drugačije. Puno drugačije.

Što bih i zašto učinio drugačije, sažeo sam u ovaj tekst za koji se nadam da će nekima od vas skratiti muke, smanjiti probleme, ubrzati put do uspjeha i povećati nivo zadovoljstva sobom, životom i poslom.

1. Prva lekcija: Ja d.o.o.

Slično kao i u obitelji, kad si zaposlenik, dio si nečije obitelji. Kad otvoriš svoju firmu, glava si vlastite obitelji.

Ovo mi predugo nije bilo jasno. Želio sam biti dio neke veće obitelji. Želio sam pripadati. Samo po sebi to nije loše. Raditi za nekoga, biti zaposlenik ima svojih prednosti i većini ljudi to više odgovara.

Problem je kad odemo na opciju ni ovce ni novce. Upravo ono što sam ja učinio. Bio sam samostalan, toliko da preuzmem odgovornost za sve. Za posao, doprinose, zaposlenike, plaćanja, materijal, rokove…

Budući da sam za sve to bio odgovoran, oni drugi koji su trebali platiti meni nisu bili odgovorni i bilo im je sjajno da sam ja svu tu odgovornost preuzeo na sebe. Nisu morali oni.

Nekad razmišljam i pitam se jesu li oni nekada s čuđenjem gledali na budalu koja sve odrađuje, a ne traži ništa jer je dio ekipe… Mora da je bilo prilično smiješno to promatrati.

Što bih drugačije?

Kako sam rekao, odlučio bih hoću li biti zaposlenik ili poslodavac. Ako sam poslodavac, ja i moj posao bismo se popeli na vrh ljestvice prioriteta.

Kad jednom pokažeš da cijeniš sebe, drugi te počnu cijeniti više… ili odu iz tvog života.

Upravo toga sam se bojao. Da ne izgubim posao. Taj me strah držao za njih, no taj strah je lažan.

Dok si u strahu da ne ostaneš bez posla, dogovor tipa – spusti mi cijenu za ovaj posao pa ću ti dati još posla po nižoj cijeni – se čini kao sjajna pogodba…

No, istina je da sam samo dio energije koju sam koristio za borbu da ostanem na površini uložio u to da iz poštovanja prema sebi pronađem poslove i poslovne partnere koji će me cijeniti, sve bi bilo puno bolje za sve u lancu.

Kako prepoznati da si u ovom obrascu?

Dva su jako dobra indikatora.

Prvi je upravo taj strah da neće biti posla. Ako se bojiš toga, na pogrešnom si tragu. Posla je uvijek puno više nego može biti odrađen. Ne možeš vidjeti dobre prilike sve dok strah vlada tobom.

Drugi znak je odgađanje zadovoljstva. Ako iz bilo kojeg razloga ne možeš prvo odvojiti sebi za investiranje, poboljšanje poslovanja ili bilo što drugo, nešto ne valja. Ili cijena, ili način, ili uvjeti po kojima radiš.

Dobra je poslovna taktika riješiti tuđi problem i odgovoriti na pitanje što je tu za njih.

No, osnova za dobar i uspješan biznis je pitati sebe što je tu za mene. Ako je odgovor da bih jednom mogla…, pročitaj drugi indikator prepoznavanja neuspješnog obrasca poslovanja i prestani odgađati zadovoljstvo.

2. Druga lekcija: Ain’t your mama

Netko mi je rekao – ti si muško i ne možeš baš u potpunosti razumjeti žene. Ok, što se nekih stvari tiče ne mogu, ali ova lekcija mi se jako dobro urezala u sjećanje.

Da, namjerno sam rekao da nisam ničija majka iako sam muško. Jer upravo sam to pokušavao biti svojim zaposlenicima. I to loša majka.

Evo samo jedne priče.

Imao sam razvedenog zaposlenika koji ima dva sina koje jako voli. Taj zaposlenik je vječito imao problem s novcem. Jednom se sinu približavao rođendan i htio mu je ispuniti želju, kupiti mu novi bubanj. Naravno, novaca nije imao pa se obratio meni.

Nekim čudom, s ovakvim načinom poslovanja, ni ja nisam nešto sjajno stajao s novcima, no, kao dobra majka, pobrinuo sam se da moj pačić dobije ono što želi. Tada sam još koristio čekove. Uzeo sam svoju čekovnu knjižicu (koju gotovo nikada nisam koristio za sebe), posjeo ga u svoj automobil, odvezao do trgovine, ispisao čekove i kupio bubanj njegovom sinu. Odvezli smo mu bubanj.

Moj mi je zaposlenik uzvratio uslugu već kroz tjedan dana.

Zbog rokova i specifičnosti posla, morali smo jedan dio posla na određenom objektu odraditi tijekom noći. Zamolio sam njega da to učini i računao sam na njega.

Pojavio se dva sata kasnije nego je trebao na poslu. Pijan.

Završilo je tako da sam na tom poslu platio penale zbog loše izvedenih radova. Približno sam kupio još jedan bubanj.

Što bih učinio drugačije?

Nikada više ne bih ni na koji način preuzeo odgovornost za svog zaposlenika – osim da ispoštujem dogovor za plaću, doprinose i sve ostalo što stoji u ugovoru.

Zaposlio bih nekoga adekvatnog ili ne bih prihvatio povećanje posla jer time sebe stavljam u raskorak koji jako brzo postaje bolan.

Zaposlenike bih držao odgovornima. Osmislio bih način rada u kojem će oni koji se trude imati benefite, a oni koji se ne trude – odlaziti.

Jasno bih dao do znanja da ćemo biti uspješniji ako svoje osobne probleme ostavimo ispred vrata ureda, no i educirao svoje zaposlenike kako da žive sretniji život.

(Nešto sam slično činio i za druge educirajući zaposlenike manjih firmi koje žele zadovoljnije i uspješnije zaposlenike.)

Nisam ja protiv toga da nekome pomognemo. No, previše mi se često dogodilo da onaj kome pomognem riješiti neki problem ubrzo napravi problem meni ili dođe s još jednim problemom.

Moj je izbor ne ići tim putem.

Naučio sam razliku. Voljeti nekoga i poštovati nekoga ne znači preuzimati njihov teret. To rade loše majke.

3. Treća lekcija: Reciprocitet je nova odgovornost

Trebamo li u poslovanju biti odgovorni? Da! Veliko da.

Postoje dvije odgovornosti.
Odgovornost prema sebi i odgovornost prema drugima.

Koja ti je važnija? Uvijek odgovornost prema sebi jer ako nema tebe, nema ni mogućnosti da budeš odgovorna prema bilo kome drugom. Evo kako to znam.

Bio sam odgovoran prema drugima (čitaj glup) prema drugima – toliko da mi nije bilo bitno što se druga strana ne drži dogovora. Ja sam svoje morao odraditi i ništa nije bilo važnije od toga. Sve dok se nije pojavila jedna važnija stvar od toga. Nisam imao za gorivo da zaposlenici mogu otići do gradilišta. I to u periodu kad smo zarađivali najviše novaca i odrađivali ogromne poslove!

Jednom kada nisam imao novaca za gorivo, nestalo je mene i više nisam mogao biti odgovoran prema drugima. Nema mene, nema njih, nema posla…

Dakle, iz nezadovoljstva sam pokušavao zadovoljiti druge sve dok više nitko nije bio zadovoljan. Loša poslovna strategija.

Reciprocitet je zaista nova odgovornost. Negdje sam pročitao kada ti netko pokaže kakav je, vjeruj mu. O, kako vrijedna lekcija.

Idemo krajnje pojednostaviti. Što će se dogoditi ako smo u čamcu i veslamo samo jednim veslom? Prilično jasno. Vrtjet ćemo se u krug.
Upravo će se to dogoditi ako samo jedna strana drži do dogovora.

Kako to urediti?

Najbolje do čega sam došao je jasnoća. Jasno komunicirati, uložiti 3 puta više vremena u dogovor i predviđanje scenarija.

Što ako kasnimo? Što ako je ranije? Što ako je bolje/lošije od predviđenog? Sve što može biti prepreka bilo bi sjajno znati prije nego krenete u akciju.

Ako ne možete to dobiti od druge strane, možda to nije partner za vas.

Jako važno!

Da biste ovo mogli postići, morate preuzeti inicijativu. Jer čak i ako imate posla s dobro uređenim sustavom, taj sustav prvo gleda na sebe. Vi ste ti koji se zauzimate za sebe.

Možda ćeš reći da prema ovom modelu ne možeš dobiti veće poslove ili poslove s ovom ili onom firmom/institucijom. Na tebi je da odlučiš što želiš biti te kako i za koga raditi.

No, pripazi da učiniš ono iz lekcije jedan. Odredi jesi li zaposlenik ili poslodavac. Tada djeluj u skladu s tom odlukom.

U svemu ovome postoji bezbroj nijansi koje su uglavnom nevidljive dok ne zapnemo za njih.

Zato bi bilo sjajno pronaći nekoga s kim možete porazgovarati o svojim koracima, načinu rada i rezultatima kako biste ostali na kursu kojim ste namjerili.

Ne znam nikoga uspješnog tko obilato ne koristi usluge mentora, coacha, savjetnika… Nemoj ni pokušati uspjeti bez takve vrste podrške.

Nadam se da ti je tekst koristan i da ćeš preskočiti neke prepreke na kojima sam ja zviznuo na glavu.